Ništa se ne može mjeriti s dolaskom na Plitvička jezera koja će svakog čovjeka ostaviti bez daha. I bez teksta, jer svi superlativi upravo pripadaju njima. Najljepša. Najimpozantnija. Najočuvanija. Najposebnija. Čudesnija od bilo kojeg opisa, najživopisnije fotografije ili najboljeg videozapisa. Plitvička jezera su naš najstariji nacionalni park i
među prvima su našla na UNESCO-ovu popisu svjetske prirodne i kulturne baštine. Iako znanost ima racionalna objašnjenja o nastanku ovog prirodnog fenomena, čovjek je oduvijek tražio mitska obilježja koja bi opravdala vanzemaljsku ljepotu ovog mjesta.
Tako legenda kaže: da nije bilo Crne kraljice, ne bi bilo ni Plitvičkih jezera. U doba kad je ovim krajevima vladala strašna suša, ispaćeni narod tražio je spas u skrivenim dubinama špilja zazivajući kišu. Crna kraljica se uslišila je vapaje i spustila silnu kišu, a zaostala voda stvorila je jezera. Najveću količinu vode jezerima donose Crna i Bijela rijeka, nazvane po oblacima koje je prizvala Crna kraljica. Jezera se dijele na Gornja i Donja. Gornja čini 12 jezera, među kojima su i dva najveća, Kozjak i Prošćansko jezero. Na Donja otpada tek manji dio jezerske površine, odnosno četiri jezera.